Joanne Chaney

kako zadržati nekoga tko ne želi ostati i kako se riješiti nekoga tko ne želi otići.

Znala je samo da nije razmišljala o Mattu i Marie Evans, pa čak ni o Riley Tipton, nego o tome da je vidjela kako muškarci rade strašne stvari, a ona ih je uhićivala i svjedočila protiv njih, no nitko nije pomišljao da i žena može jednako zastrašujuće postupati, a kad su neke od njih doista počinile strašne zločine, svi su se čudili. No vremena se mijenjaju.

Žene su nazivali ljepšim, a katkad i manje vrijednim spolom, govorili su da su osjetljive, slabe i krhke. Ako ste nekoga htjeli uvrijediti, rekli ste mu da se ne ponaša kao cura. Ne trči, ne bacaj nešto i ne plači kao cura! Ali kad se dogodi nešto strašno, lako je kriviti žene jer one su navodno zavodnice, napasnice i vještice. Muškarce su mamile u svoje špilje i pretvarale ih u svinje ili su im vagine imale zube, pa bi muške žrtve žive proždirale. Žene su utapali, spaljivali na lomači, nazivali ih histeričnima, podvrgavali ih lobotomiji i liječenju električnim šokovima jer su lako postajale žrtvena janjad. Katkad se uopće nisu osvrtali na njih, što je možda i gore. Zanemarivali su ih, govorili im da se smire i da drže zatvorena i usta i noge jer sve njihove nepodopštine počinju još u mladosti i nikad ne prestaju, nije li tako?

Budi muškarac, obično govore kad nekoga sokole da bude odlučan i da stekne nadzor nad svojim životom, ali to je sranje jer Marion je smatrala da je tvrđa od većine muškaraca koje poznaje, a imala je osjećaj da je takva i Marie Evans.

Vidite, zamijetio sam da muškarci mogu biti bešćutni i gladni vlasti, ali ljudi ipak ustaju i plješću im, ali ako je riječ o ženi… Kad se pojavi žena koja se ponaša poput njih, smjesta je nazovu kujom.

Bio je uvjeren da je Kimmy posve u stanju zapovijedati policajcima iako je mlada, niska i doima se nedužno, ali ona je tip žene kakvu bi njegova baka nazvala petardom.

Petarda: imenica. Bakin govor. Žena koju nije nimalo briga što itko misli.

Sve to možete nazvati »stockholmskim sindromom« ili — brakom!

Nije šija, nego vrat!

Ako je nešto u vezi s ljudima posve sigurno, onda je to činjenica da nikad ne možete sa sigurnošću predvidjeti što će učiniti. Većina je nepredvidljiva kao štapin staroga, orošenog dinamita — nikad ne znate kad će eksplodirati tako da će vam guzica odletjeti na Mjesec.

Mrzio je taj posao, ali često se dogodi da netko dobro radi ono što inače mrzi.

Kad lažete, tijelo vas izdaje i želi reći istinu iako je vaša usta skrivaju.«