Margaret Atwood

Čuvaj, pa nećeš poželjeti. Mene čuvaju. Zašto onda želim?

smo društvo koje je umiralo, govorila je Tetka Lydia, od viška mogućnosti biranja po volji.

U stvarnosti sam bila nezgodan teret kojeg se trebalo otarasiti na društveno prihvatljiv način.

Jer je tisuća godina pred očima tvojima kao dan jučerašnji, kad mine, i kao straža noćna. Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava koja rano vene. Ujutru cvjeta i uvene, uveče se pokosi i sasuši.