Saša Stančin

Ali Maeve je u New York dolazila samo kad su to okolnosti baš zahtijevale – recimo, kad mi je tijekom prvog semestra kao brucošu na koledžu prsnulo slijepo crijevo.

“Jedini način da čovjek stvarno shvati značenje novca je da neko vrijeme bude siromašan”, rekao mi je dok smo ručali u njegovom autu

“Najveća laž u biznisu je da moraš imati novca da bi zaradio još. Zapamti to. Moraš biti pametan, moraš imati plan, pratiti što se oko tebe događa. A to ti je sve besplatno.”

Vječito nam se činilo kako samo što nismo provalili šifru svog života pa ćemo, eto, uskoro razumjeti nepronicljivu misteriju koju nam predstavlja otac

“Misliš li da prošlost ikada možemo vidjeti baš onakvom kakva je bila?”

Tad je nisam mrzio pa ne vidim zašto bih trebao prebrisati svako sjećanje na njene susretljive ili čak pristojne poteze da bih napravio mjesta sjećanju na nečije grozno ponašanje?”

Ali na dan očevog pogreba mislio sam samo na majku i za njenom sam utjehom žudio tako bolno kako nikad nisam mogao ni zamisliti