Elle Kennedy

smijem jebati. Ne smijem

Koji je jednako jezivo nevjerojatan kao i onaj prvi. Garrettov jezik klizi preko mojeg, ja mu milujem obraz i... o, Bože, nisam to smjela učiniti. Izrast njegove brade grebucka mi dlan i to samo dodatno pojačava užitak koji mi već unosi kaos u tijelo. Lice mu je čvrsto, muževno i seksi, i od tog njegovog muškog savršenstva u meni ponovno eksplodira snažna, neizdrživa želja. Trebam još. Nisam to očekivala, ali, kvragu, trebam još.

Obožavam Garrettov stil ljubljenja. Nije aljkav ni užurban, nego znalački usporen i apsolutno fantastičan. Njegove usne okrznu moje lijeno i izazovno, a jezik mu se samo povremeno ušulja unutra kako bi me nakratko okusio, da bi se smjesta zavodljivo povukao. Ja nagnem glavu i produbim poljubac, zastenjavši kad mi okus peperminta preplavi jezik. Iz dubine njegova grla osjetim vibraciju muževnog režanja i smjesta mi se stisne utroba.

i ako nisi zaljubljen u dotičnu osobu, čak i ako se radi samo o jednokratnom seksualnom susretu, svejedno moraš dovoljno vjerovati toj osobi da bi se otvorio i potpuno se prepustio tom trenutku ranjivosti. A nema ničeg ranjivijeg od svršavanja.

Podignem se i spustim tako snažno i žestoko da oboje glasno zastenjemo.

Grozno je žudjeti za curom svojeg najboljeg prijatelja.

U smislu da su proporcionalne s ostatkom tvojih prsa.”

Svi smo samo ljudi od krvi i mesa. Svi patimo. Svi volimo. Svi smo jednaki. Naša prošlost, ljudi s kojima živimo, naše podrijetlo... sve to ne bi uopće trebalo biti važno. Ti si ta koja stvara svoju budućnost, a ja želim vidjeti kamo će te taj put odvesti.”

Mi smo sretni jer želimo biti sretni, jer jedni drugima pomažemo na najbolji mogući način, s ljubavlju i pozitivnom energijom.

aćeg tima skaču na noge i vrište slaveći zgoditak. Dvoranski spiker