Milan Kundera

Misao o vječnom vraćanju je tajanstvena i Nietzsche je njome prilično zbunio većinu filozofa; pretpostaviti da će se jednom ponoviti sve ono što smo već doživjeli, i još da će se to ponavljanje ponavljati u beskraj! Što treba da nam kaže taj smušeni mit?

vrtoglavicu, taj zov dubine mogli bismo definirati i kao opijenost slabošću. Čovjek postaje svjestan svoje slabosti i ne želi joj se suprotstaviti, nego joj se želi predati. Opijen je svojom slabošću, želi biti još slabiji, želi se srušiti na trgu, pred svima, želi biti dolje i još niže

Tamo gdje govori srce nije pristojno da razum stavlja svoje primjedbe. U carstvu kiča vlada diktatura srca

Konačno, tu je i četvrta kategorija, najdragocjenija, onih koji žive pod imaginarnim pogledom neprisutnih ljudi. To su sanjari.

Odmah na početku Knjige postanka piše da je Bog stvorio čovjeka kako bi mu povjerio vladavinu nad pticama, ribama i životinjama. Naravno, Knjigu postanka je pisao čovjek, a ne konj. Nije nimalo sigurno da je Bog povjerio vladavinu nad drugim stvorenjima upravo čovjeku. Prije se čini da je čovjek izmislio Boga da bi uzurpiranu vladavinu nad kravom i konjem pretvorio u svetu stvar. Da, pravo čovjeka da ubije jelena ili kravu je jedino u čemu se čitavo čovječanstvo slaže čak i dok vodi najkrvavije ratove

zbog povratka i ponovna rođenja.
2

Odmah na početku Knjige postanka piše da je Bog stvorio čovjeka kako bi mu povjerio vladavinu nad pticama, ribama i životinjama. Naravno, Knjigu postanka je pisao čovjek, a ne konj. Nije nimalo sigurno da je Bog povjerio vladavinu nad drugim stvorenjima upravo čovjeku. Prije se čini da je čovjek izmislio Boga da bi uzurpiranu vladavinu nad kravom i konjem pretvorio u svetu stvar. Da, pravo čovjeka da ubije jelena ili kravu je jedino u čemu se čitavo čovječanstvo slaže čak i dok vodi najkrvavije ratove.
To pravo nam se čini kao nešto samo po sebi razumljivo, jer se na vrhu hijerarhije nalazimo mi. Bilo bi, međutim, dovoljno da se u igru umiješa netko treći, recimo posjetitelj s drugog planeta, kome je Bog rekao „vladat ćeš nad bićima sa svih zvijezda!”, pa da sve što je u Postanku bilo samo po sebi razumljivo postane problematično. Čovjek kojeg Marsovac bude upregao u kola ili kojeg neko stvorenje s Mliječne staze bude peklo na ražnju možda će se sjetiti telećih kotleta koje je bio naviknut vidjeti u svom tanjuru i zamolit će (prekasno!) kravu da mu oprosti

Ljudi se zgražavaju nad ljubavlju prema psu. Kad bi susjeda saznala da Tereza vara Tomaša, veselo bi je, zavjerenički, potapšala po leđima

čistoći i slobodi samo u odnosu prema nekome tko ne posjeduje nikakvu moć. Pravi ispit ljudskog morala, onaj osnovni (iskren tako duboko da izmiče našem pogledu) jest u odnosu čovjeka prema onima koji su mu prepušteni na milost i nemilost - prema životinjama.

Kad bi se Francuska revolucija vječno ponavljala, francuska historiografija ne bi bila tako ponosna na Robespierrea. Kako, međutim, govori o nečemu što se više neće vratiti, krvave se godine pretvaraju u puke riječi, teorije, diskusije i postaju lakše od perja, ne izazivaju strah. Beskrajna je razlika između Robespierrea koji se pojavljuje samo jednom u povijesti i Robespierrea koji se vječno vraća Francuzima skidati glave.