Spasi me

»Možeš nekome oprostiti za njegove postupke, ali to ne znači da je ono što se dogodilo jednostavno nestalo. Oprost je nešto obvezno kako bi se podvukla završna crta. Zaborav je pak nešto što traje dugo ili ne uslijedi nikada. I to je u redu. Opraštanje pomaže nekome da otpusti i nastavi sa životom.«

»Kad si ti sa mnom, imam osjećaj da sve mogu postići«, kaže hrapavo. »Zato ti je svakako mjesto na popisu kojem je cilj usrećiti me.«

»Nezdrav oprost dolazi prebrzo i može dovesti do toga da u određenim okolnostima ponovno postanemo žrtve lošeg ponašanja. Ali zdrav oprost događa se tek nakon pažljivog razmatranja. U tom slučaju dovoljno držiš do sebe da više ne dopuštaš da se netko odnosi prema tebi loše.«

»Jedna točka još nedostaje«, kaže odjednom James posežući za bilježnicom. Uzima mi olovku iz ruke i nešto bilježi.

»Gotovo«, promrmlja pokazujući mi bilježnicu. Kliznem mu bliže sve dok moje golo bedro ne dodirne njegovo i čitam što je zabilježio.

5. Ruby

Zadržavam dah i gledam gore-dolje, malo u popis, malo u Jamesa.

»Kad si ti sa mnom, imam osjećaj da sve mogu postići«, kaže hrapavo. »Zato ti je svakako mjesto na popisu kojem je cilj usrećiti me.«

»Ti ćeš osvojiti čitav svijet, Ruby. I trebala bi biti s nekim tko te podržava na tvom putu i čija će te obitelj dočekati raširenih ruku. A ja ti to ne mogu pružiti. Ne mogu ti ponuditi ništa osim gomile problema koje ni sam ne znam riješiti.«

»Nezdrav oprost dolazi prebrzo i može dovesti do toga da u određenim okolnostima ponovno postanemo žrtve lošeg ponašanja. Ali zdrav oprost događa se tek nakon pažljivog razmatranja. U tom slučaju dovoljno držiš do sebe da više ne dopuštaš da se netko odnosi prema tebi loše.«

»Ako prebrzo oprostiš, to znači da samog sebe ne shvaćaš dovoljno ozbiljno i olako odguruješ u stranu vlastitu bol. To je samouništavajuće ponašanje. Potrebno je mnogo vremena da prepoznaš kada treba otpustiti, to je istina, ali ako na odluku o opraštanju gledaš jednostavno kao na sredstvo za ostvarivanje određenog cilja, onda je ona pogrešna.«

»Ponekad ne razumijem ni samog sebe, Ruby Bell.«

Otvaram usta da nešto odgovorim, ali ih ponovno zatvaram. Imam osjećaj da je po prvi puta iskren prema meni i ne želim to upropastiti odbacujući njegovu ispriku. Zato šutim. Toliko sam dugo tiha da bi to zacijelo bilo kojoj drugoj osobi bilo neugodno, ali James i ja — mislim da bismo se mogli satima gledati u tišini, samo pokušavajući zaviriti iza zida onoga drugoga.

»U životu postoje trenuci u kojima iskrenost nije primjerena.«

»Moći ili htjeti, nema nikakve razlike. Moj odgovor ostaje isti.«