sr
Kitaplar
Goran Marković

Tito i ja

  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    Naročito bih hteo da naglasim da su mi od Tebe mnogo draži moji drugovi i drugarice, a naročito jedna devojčica koju ne bih sada da imenujem...
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    I još nešto: mnogo više od tebe volim da idem u šetnje sa bakom, zatim u bioskop, na kupanje u Dunavu, da pikam loptu u porti Saborne crkve i igram krajcarice u donjem gradu na Kalemegdanu. Takođe, mnogo više volim Džonija Vajsmilera u ulozi Tarzana, Garija Kupera u svim ulogama, cirkus Adriju, onog Ciganina što popravlja lonce i šerpe, kao i ludog Antonijevića što stoji u kapiji sa torbom pod miškom. U stvari, ja volim sve ljude koji su oko mene, sve one koje ti ne znaš i pojma nemaš koliko su dobri i interesantni, i koliko mi znače...
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    Dragi druže Tito, moram ovde, ispred tvoje rodne kuće, da ti nešto objasnim...
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    – Za kaj?... Isuse! Joj meni, pa za kaj ste to napravili?

    Gledao sam ga nemoćno kroz otvor tog prokletog poprsja, nesposoban da sebi objasnim zašto baš uvek ja moram da budem DEŽURNI KRIVAC.

    – Nisam ja, čiko, ništa... To su uradili oni... – procedio sam iz oklopa a glas mi je zvečao kao da se javljam iz bureta.

    – Tko? – upitao me je neutešnim glasom matori pogorelac.

    – Pa, oni... duhovi –
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    Medvednica – sa zadovoljstvom nas je o imenu planinčuge obavestio drug Raja. – Prespavaćemo u podnožju, a sutra nas čeka USPON...
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    Kada sam se vratio kući, bio sam debelo potišten, toliko da sam čak odbio da jedem jabuke u šlafroku pa me je baka naterala da izmerim temperaturu.
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    Ljubavna problematika ne prati samo starije već, veoma često i ne manje bolno, i nas mlađe. Mene, na primer, dovodi do ludila...
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    – Šta misliš, šta je ovo? – upitala ga je nesigurno.

    – Kako to misliš? Pa, jasno je šta je... Ljubavno pismo, zar ne – odgovorio je on, ne okrećući se.

    – I?...

    – Šta – i?

    Mama je naglo ustala, prišla tati, uhvatila ga za rame i snažno okrenula ka sebi (kao Stjuart Grendžer onog gadnog tipa u Zatvoreniku dvorca Zende):

    – Šta to pismo dokazuje?!
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    Mislim da je dosta. Treba da barimo paprike za zimnicu.
  • Emilija Novakovicalıntı yaptı2 yıl önce
    U ovoj zemlji postoji neko ko je važniji i moćniji od samog boga. – Buljili smo u njega tupo, tek sada nam ništa nije bilo jasno. – Razumete?
fb2epub
Dosyalarınızı sürükleyin ve bırakın (bir kerede en fazla 5 tane)