Jedro nade

Мožda vas tipičan jevrejski vic neće nasmijati do suza, iako se ne kosi o Aristotelovu definiciju po kojoj je vic iznevjereno očekivanje, аli evo… Bila na brodu dva velika i poznata rabina. Putnici su naćuljili uši da čuju interesantnu diskusiju koja se mogla da povede između njih, ma se nikakva interesantna diskusija nije mogla čuti. Obojica su ćutali. Pred ulazak broda u luku, putnik je neki poželio da mu se objasni kako to veliki i poznati rabini, specijalisti Talmuda, nemaju riječi da upute jedan drugome?! Pa mu je prvi od dvojice odgovorio: Ja sam veliki rabin. I on je veliki rabin. Ja znam sve, i on zna sve. O čemu da pričamo? O čemu da pričamo! Ha-ha.

Valjda se samo količinom utisaka može razlikovati izlet od putovanja.

– Svijet je brod koji tone jer mu je sama struktura pokvarena. Bog ne traži od nas da spasimo svijet, jer bi ionako svaki pokušaj bio uzaludan i smiješan. Ne spasavajmo stoga brod, probajmo da spasimo koliko god možemo brodolomnika.

Opipao sam je, tu, tu, i tu, pogledima u sekundi – u sve što muškarac želi da ima uvid.

U lice, godine, cijelo tijelo, stav.

Naša perspektiva je u našoj retrospektivi.