Francuski književnik Émile Zola (1840.-1902.) osnivač je, teoretičar i najveći pisac književnog pravca naturalizma. Svojim je ciklusom od 20 romana “Rougon-Macquartovi” (1871.-1893.), među kojima se za remek-djelo smatra roman o rudarima “Germinal”, u djelo proveo vlastite ideje prema kojima književnost treba stvarnosti pristupati gotovo poput znanosti, i postigao veliki uspjeh. Izuzetno je važan i utjecajan bio njegov doprinos liberalizaciji Francuske i angažman u borbi za društvenu pravdu i napredne ideje, pri čemu se osobito ističe njegova uloga u poznatoj aferi Dreyfus i obračun s konzervativnim vojnim i političkim krugovima u članku «Optužujem!” (J'Accuse!) objavljenom 1898. godine.
Roman «Thérèse Raquin» (1867.) prvi je Zolin književni uspjeh, u kojemu prvi put primjenjuje svoja načela, također i jedno od najboljih njegovih djela koje mu je u 27 godini donijelo ugled i slavu, te izazvalo skandal. Ovaj roman nije dio njegovog obimnog romanesknog ciklusa “Rougon-Macquartovi”, u sklopu kojega je Zola stvorio svoja najuspjelija druga djela. Radnjom smješten u sredinu pariške gradske sirotinje i malograđanštine, donosi neobičnu priču o strasti, preljubu, ubojstvu i samoubojstvu, fizičkom i psihičkom nasilju, koja je izazvala gnušanje, ali istovremeno zaintrigirala čitatelje… Autor je stoga drugom izdanju Thérèse Raquin dodao predgovor u kojemu objašnjava svoja načela, te polemizira s kritičarima držeći da su, optužujući ga za opscenost, posve pogrešno shvatili njegove namjere. Taj predgovor se smatra jednim od važnijih Zolinih programskih tekstova. Glavni likovi, Thérèse i Laurent, gotovo su životinje, strojevi kojima upravljaju nagoni, te je pisac ovim romanom postavio temelje svojem gotovo znanstvenom, «kliničkom” pristupu književnosti.
Preveo: Božidar Zajčić.
Lektira za 3. razred srednje škole.
