dnevnom poslu i večernjem opuštanju, pri zalasku sunca
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
više bilo „tema“. Ujedno je nestala i ta žena neprijatelj
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
sve same zagonetke
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
bio sam zatečen, i svaki put sam tu mržnju prihvatao kao prirodni zakon, u svakom slučaju neobjašnjiv, neodgonetljiv, a nije mi ni na kraj pameti padalo da ga odgonetnem
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
E, konačno!“?) Svaki put kada je u tim ženama izbila mržnja prema meni
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
U najboljem slučaju sam se u početku poigravao objašnjenjima, kao, na primer, rečenicom iz pripovetke Antona Čehova
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
Žena, svejedno koja, činila je sve da me ometa
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
„Mrzela me je zato što sam bio slikar pejzaža“
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
. Ometala me je? U čemu? U životu i u poslu, u
b5350746956alıntı yaptı2 yıl önce
. Takva žena se svaki put ispilila kao „ometalo“. Uništiti me? Prožderati me? Ometati, ometati i opet ometati: tako da ga više nema